van
lýsingarorð van-talinn lýsingarháttur þátíðar
ekki talinn með
Beyging
van
kk.kvk.hk.
nf.vantalinn vantalin vantalið
þf.vantalinn vantalda vantalið
þgf.vantöldum vantalinni vantöldu
ef.vantalins vantalinnar vantalins
nf.vantaldir vantaldar vantalin
þf.vantalda vantaldar vantalin
þgf.vantöldum
ef.vantalinna
nf.vantaldi vantalda vantalda
aukaföllvantalda vantöldu vantalda
öll föllvantöldu
öll föllvantaldari vantaldari vantaldara
öll föllvantaldari
kk.kvk.hk.
nf.vantaldastur vantöldust vantaldast
þf.vantaldastan vantaldasta vantaldast
þgf.vantöldustum vantaldastri vantöldustu
ef.vantaldasts vantaldastrar vantaldasts
nf.vantaldastir vantaldastar vantöldust
þf.vantaldasta vantaldastar vantöldust
þgf.vantöldustum
ef.vantaldastra
nf.vantaldasti vantaldasta vantaldasta
aukaföllvantaldasta vantöldustu vantaldasta
öll föllvantöldustu